Home / Vijesti / Svijet / U ultimatumu Rusiji, Njemačka se svrstala na stranu SAD-a

U ultimatumu Rusiji, Njemačka se svrstala na stranu SAD-a

Jučer smo u analizi ”novog” pristupa američke administracije prema Rusiji o pitanju Donbasa i Krima pojasnili kako je posebni izaslanik Bijele kuće za Ukrajinu, Kurt Volker, zapravo dao ultimatum Moskvi prema kojem mora povući svoje trupe iz Donbasa i vratiti Krim ili će snositi ”teške posljedice diplomatske i ekonomske izolacije od strane Washingtona i europskih saveznika, jer se izborom Trumpa i Macrona nije promijenilo ništa, kako su se nadali u Kremlju”.

Kurt Volker nije spomenuo Njemačku, ali se zato oglasila njemačka kancelarka Angela Merkel, koju svi vide kao pobjednicu za još jedan mandat u uredu kancelarke.

Njemačka čelnica je rekla uvjete pod kojima mogu biti ukinute sankcije Rusiji, što bi značilo i diplomatsko zatopljenje odnosa.

Njezina je izjava savršeno usklađena s nedavnim izjavama Kurta Volkera, odlikama američkog Kongresa i generalskog krila američke administracije.

Uvjet Angele Merkel za ukidanje sankcija Rusiji

”Sankcije protiv Rusije će prestati kada ne bude uzroka zbog kojeg su nametnute”, rekla je njemačka kancelarka Angela Merkel na godišnjoj konferenciji za novinare.

Njemačka kancelarka je naglasila kako se može govoriti o ukidanju sankcija samo kada u potpunosti budu provedene odredbe Sporazuma iz Minska.

Prema Angeli Merkel, od ukidanja sankcija protiv Rusije će imati koristi i Moskva i Berlin.

”Kao što sam rekla, to će biti dobro za rusko gospodarstvo, ali i za njemačko”, dodala je njemačka kancelarka.

Podsjetimo da je Europska unija  4. kolovoza  proširila sankcije  protiv Rusije zbog opskrbe Krima turbinama kompanije Siemens. Na crnu listu EU su dodani zamjenik ruskog ministra energetike Andrej Čerezov, direktor Odjela za operativnu kontrolu i upravljanje u električnom energijom Evgenij Grabčak, generalni direktor tvrtke Tehnopromexport Sergej Topol-Gilka i konzorcij Interavtomatika. Rusko Ministarstvo vanjskih poslova je odluku EU nazvalo neozbiljnom, uz napomenu da je politizacija tog pitanja dosegla apsurd.

Unatoč svemu, njemački  ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel izjavljuje kako Njemačka i Europska unija žele izbjeći da nove američke sankcije protiv Rusije stvore novo “ledeno doba” u odnosima Moskve i Zapada.

“Mi Europljani vrlo smo zabrinuti da bi to moglo imati nenamjerne posljedice  za Europu. Ne želimo u potpunosti razoriti naše poslovne odnose s Rusijom, posebice u sektoru energetike”, rekao je Sigmar Gabriel.

Istovremeno su Angela Merkel i Emmanuel Macron pozvali i Rusiju i Kijev da se posvete provedbi Sporazuma iz Minska. Međutim, odlukom Kijeva, koja je najavljena neposredno nakon odlaska američkog ministra obrane iz službene posjete Ukrajini, taj je sporazum de facto mrtav i nemoguće ga je provesti. To je njemačka kancelarka dobro znala, kada je govorila o uvjetima ukidanja sankcija i potrebi ekonomskih, posebno energetskih veza s Rusijom.

”Zakonom o reintegraciji Donbasa” je Kijev minirao Sporazum iz Minska

Izjave o potrebi provedbe Sporazuma iz Minska, predanosti vladavini prava i demokraciji, ”uvjeti” Angele Merkel, Macrona i američkih dužnosnika nisu ništa više od puke retorike kojom se pravda nastavak novog Hladnog rata i svako novi korak sve više produbljuje jaz između Europske unije i Rusije, iako postoje izuzeci kao što su Mađarska, Slovačka, dijelom Češka i neki političari, koji uglavnom nisu dio izvršne vlasti.

Naime, radi se o tome da je Kijev po pitanju Donbasa završio dokument koji sadrži niz originalnih inovacija i zagovaranja oštrije politike prema Rusiji. Međutim, ključna stvar koju bi europska javnost trebala znati je da će ovaj dokument minirati Sporazum iz Minska, a Kijev tvrdi da je dobio suglasnost Europe.

Sada je izjava Angele Merkel puno jasnija i potvrđuje činjenicu u koju su mnogi počeli sumnjati – Njemačka je američka kolonija i ništa ne smije učiniti protiv gospodara s one strane Atlantika.

Sudeći po ”ponosnom” govoru predstavnice predsjednika Ukrajine Petra Porošenka u Vrhovnoj Radi, Irine Lucenko, Kijev u ”reintegraciji Donbasa” neće uzeti u obzir ruske zahtjeve.

Time su prevratničke vlasti u Kijevu potvrdile kako ne namjeravaju provesti Sporazum iz Minska, ustavne reforme, decentralizaciju, davanje posebnog statusa odcijepljenim pokrajinama, nakon čega bi se održali izbori i smirila situacija na istoku zemlje.

Čini se kako su se neuspjehom Sporazuma iz Minska pomirili Njemačka i Francuska, koji su o ovom pitanju jasno zauzeli stav Washingtona.

Dakle, imamo paradoks u kojem Rusija, da bi normalizirala odnose sa Zapadom,  ”mora” provesti sporazum kojeg je Kijev odbacio, a da ranije nije učinio ništa. Sve što je ukrajinska strana učinila je bilo privremeno povlačenje vojnika i vojne tehnike dalje od dogovorene linije razdvajanja. To je ukrajinskoj vojsci u tom trenutku odgovaralo, jer je nakon brojnih poraza ionako bila prisiljena na bijeg iza linije fronte koju su uspostavili branitelji narodnih republika.

Irina Lucensko je novi zakon o reintegraciji počela pojašnjavati s ”fundamentalnim novitetom”.

”Koja je najvažnija stvar koju smo unijeli u ovaj zakon? Na prvom mjestu, po prvi put će na zakonodavnoj razini Rusija biti proglašena zemljom agresorom”, rekla je Lucenko.

Ali ovo nije nikakva novost, jer je ranije parlament u Kijevu službeno proglasio Rusiju ”agresorskom zemljom, još 27. siječnja 2015. na inicijativu Julije Timošenko, Olega Ljaška i niz drugih zastupnika.

Zakon također uvodi pojam ”kako Ukrajina nije odgovorna za ono što je učinjeno na privremeno okupiranom području”. Prema ovoj formulaciji su se tisuće stanovnika Donbasa poubijali međusobno ili su počinili masovno kolektivno samoubojstvo, a drugi su okrenuli artiljeriju prema svojim četvrtima i razorili što su uspjeli.

Ovo je već određena vrsta inovacije, posebno kada uzmemo u obzir mirovine, ušteđevine ili druge vrste blokada, od kada je Kijev prestao ispunjavati svoje obveze prema civilnom stanovništvu, što na zakonodavnoj razini nije učinjeno ni tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji, ni sada u Siriji, kao ni u Rusiji, kada je Čečeniji de facto bila neovisna, ali je Moskva i dalje ispunjavala svoje obveze i isplaćivala mirovine čečenskim umirovljenicima. Za kršenje ljudskih prava na teritoriju kojeg kontrolira Kijev je također kriva Rusija.

Zanimljiva je i formulacija da Kijev nije napao Donbas, nego je na temelju članka 51. Povelje UN-a sukob proglasio svojim pravom na ”samoobranu”.

”To ne znači da ćemo objaviti rat Rusiji, ali ovdje imamo rat i zemlju agresora. Postoje jasno definirane točke međunarodnog prava koje nam omogućuju da formuliramo kako Ukrajina ima pravo na samoobranu, a za to su nam sredstva dali Međunarodni monetarni fond i drugi investitori”, rekla je predstavnica Porošenka.

Dakle, postoji, agresor, postoji samoobrana, ali rat protiv agresora ne. Pri kraju svog govora, Lucenko je rekla kako je Kijev već održala konzultacije sa zemljama ”Normandijskog formata” i Sjedinjenim Američkim Državama, te da oni, a to su SAD, Njemačka i Francuska, nisu imali prigovora na dokument.

Sada je više nego jasno da je održavanje sukoba u Donbasu za Zapad korisno u svakom pogledu, jer služi kao sredstvo za obuzdavanje Rusije i način da se osujeti bilo kakav pokušaj pomirenja između Moskve i Kijeva. Ovo je ujedno način da se vazalsku Europsku uniju odvrati od drugih svjetskih problema.

Međutim, navedeno odobrenje Francuske i Njemačke će otvoriti ozbiljna pitanja u tim zemljama. Zakon prema kojem je država članica ”Normandijskog formata” agresor, koji napad ukrajinskih snaga na Donbas pravda odredbama međunarodnog prava, koji s Ukrajine skida svu odgovornost za ono što se događa u regiji, ne samo da je u suprotnosti sa Sporazumom iz Minska, nego ga doslovno minira i sve sjednice mirovnog ”Normandijskog formata” su od sada obična farsa.

Postoje dvije opcije za daljnji razvoj situacije. Ili će se Francuska i Njemačka jasno ograditi od usvajanja zakona koji potpuno negira proces iz Minska, ili će ukrajinski parlament usvojiti zakon, predsjednik će ga potpisati, a nakon toga strane više neće biti obvezane ugovorima koji su potpisani u Minsku.

U drugom scenariju, koji je vjerojatniji, iznova će eskalirati sukobi, a blokada od strane Ukrajine na Donjeck i Lugansk će se povećati.

Sudeći po ranijim ”primirjima”, Kijev je otvoreno zainteresiran za novo  pogoršanje sukoba, jer će time dobiti priliku da još jednom traži pomoć od Zapada i odvratiti pozornost vlastitih građana od pogoršanja gospodarske situacije u zemlji.

No, ”Zakon o reintegraciji Donbasa”, koji neodoljivo podsjeća, ali samo po imenu, ne i sadržaju, zakon kojeg je hrvatski premijer Plenković pojašnjavao ukrajinskom kolegi Grojsmanu, zapravo se ne razlikuje od ostalih ukrajinskih zakona koji se odnose na ruski Krim i nepriznate republike. On po tom pitanju ne mijenja ništa i potvrđuje ono što je očito, a to je da Kijev ne namjerava učiniti ništa od dogovorenog u Minsku i nije spreman prihvatiti posljedice poraza u ratu u Donbasu.

Stoga se o njemu može raspravljati kao i čisto propagandnom dokumentu, ali samo s jedne točke gledišta. Naime, ako je zakon inicijativa Kijeva, može ga se zanemariti. Ali ako zakon podrže i njegovo usvajanju se ne usprotive Washington i Bruxelles, budući da je Sporazum iz Minska jedini dokument kojega je usvojilo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, to znači da su SAD i EU pokrovitelji ove inicijative i da im je cilj sučeljavanje s Rusijom na teritoriju Ukrajine.

Iako u jeku predizborne kampanje, Angela Merkel se nije oglasila o ovom dokumentu. Ona i dalje ponavlja kako Rusija samo treba ispuniti odredbe miniranog Sporazuma iz Minska, ”nakon čega će, na obostranu korist, sve biti kao i prije”.


Kliknite na “Sviđa mi se” ako još niste i podržite nas.

loading...

About admin

Check Also

AMERIČKI AMBASADOR UPUTIO JASNU PORUKU ZORANI MIHAJLOVIĆ! Pažljivo pročitajte, ovo je BITNO

Skupština Srbije je usvojila set zakona iz oblasti energetike i rudarstva koji bi trebalo da ...

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *